Topikalna terapija kožnih bolesti

Rosanna Marsella, DVM, Diplomate ACVD, University of Florida

opikalni lijekovi, bilo kao primarna ili dodatna terapija, igraju važnu ulogu u liječenju dermatoloških bolesti pogotovo kada sistemska terapija nije dostupna ili poželjna.

Za pacijente s alergijom, topikalni lijekovi mogu pomoći u uklanjanju alergena, svrbeži te sekundarnih gljivičnih i bakterijskih infekcija. Kod takvih pacijenata, topikalna terapija je također fokusirana na obnavljanju kožne barijere iako to područje još uvijek nije do kraja istraženo.

LIJEČENJE:

Pruritus (svrbež)

Različiti sastojci koriste se za ublažavanje neugodnog osjećaja primarnog (alergičnog) svrbeža. Za blage do umjerene slučajeve, zobene pahuljice te pramoksin ili lidokain još uvijek su najpopularniji. Korist od takvih lijekova je obično kratkotrajna i varira ovisno o težini i nemiru životinje. Topikalni antihistaminici od male su koristi, dok su topikalni glukokortikoidi učinkoviti u većini slučajeva. Dobro je odabrati što slabiji glukokortikoid na početku, a zatim po potrbi zamijeniti jačim. Treba također uzeti u obzir veličinu pacijenta te sposobnost apsorpcije s obzirom na stanje kože jer upaljena koža može apsorbiratipuno više od zdrave. Nepovoljan učinak dugotrajne topikalne terapije glukokortikoidima je atrofija kože koja je najočitija na području abdomena. Kako bi se izbjegao ovakav ishod, dobro je koristiti kalcineurin inhibitore poput Tacrolimusa koji je isključivo za lokalnu upotrebu.
Za generalizirano liječenje težih slučajeva koristi se sumporno vapno jer pruža brzo olakšanje. Nedostaci su jak i neugodan miris sumpora, povremena žuta obojanost kože i dlake te suhoća. Phytosphingosine je noviji sastojak koji se koristi za svrbež i seboreju.
Terapija šamponima je također korisna zbog ispiranja alergena koji mogu biti apsorbirani direktno kroz kožu te uzrokovati upalu i svrbež.

Sekundarne infekcije

Topikalna terapija povijesno je smatrana pomoćnom uz upotrebu sistemskih antibiotika kod slučajeva pioderme. Pojava i brzo širenje otpornosti na antibiotike prisiljavaju praktičare da preispitaju ovu strategiju, međutim, i da češće koriste topikalnu terapije na samom početku liječenja.
Provjereni sastojci s dobrim rezultatima su klorhexidin i benzoil peroksid. Benzoil peroksid u slučajevima kada je potrebno ispiranje folikula te kada pacijent ima mnogo krasta, dok je klorhexidin koristan kada su prisutne mješovite infekcije.
Važno je imati na umu da su proizvodi za ljude koji sadrže benzoil peroksid pregrubi za pse jer se radi o 10%-tnoj otopini (za pse je djelotvorna koncentracija od 2,5%) . Etilni laktat upotrebljava se kada je potrebno antibakterijsko odmašćivanje kože s blažim efektom od klorhexidina i benzoil peroksida.
Dobar kozmetički učinak se postiže kombiniranjem klorhexidina i fitosfingozina koji vlaži. Sprejevi se obično koriste za dnevno topikalno liječenje bakterijskih infekcija, pogotovo kada je riječ o kultiviranju rezistentnih bakterija. Jedna od opcija su oxychlorine sprejevi koji se mogu koristiti dva puta dnevno u pacijenata sa metil-rezistentnim stafilokoknim infekcijama; te sprejevi kositrenog fluorida u koncentraciji 0,4%. Ljekovite maramice i tamponi koji sadrže klorhexidin i antifugalna sredstva mogu se koristiti za dugoročno lokalno tretiranje infekcija. Sastojci koji se obično koriste u suzbijanju gljivičnih infekcija su mikonazol, ketokonazol, a u pasa s masnom kožom selen sulfid i climbazol. Rezistencija nije klinički uočena, a odabire se na osnovu stanja dlake i ozbiljnosti infekcije.

Obnavljanje kožne barijere

Od otkrića da psi s atopijskim dermatitisom imaju oslabljenju kožnu barijeru, pokazuje se sve veći interes za terapije s ciljem poboljšanja takvog stanja. Sastojci koji djeluju obećavajuće su kombinacija ceramida i esencijalnih masnih kiselina ili prekursori ceramida poput fitosfingozina, a većina proizvoda je dostupna u obliku spot-on pripravaka. U početku je potrebna češća aplikacija kako bi započeo proces obnavljanja kože, a zatim se terapija održava ne tako čestom aplikacijom. Nagađa se kako porast ceramida u atopijskoj koži dovodi do poboljšanja kliničkih znakova.

Seboreja

Većina slučajeva seboreje su sekundarno uvjetovani; a topikalnu terapiju najbolje je usmjeriti na liječenje ​​temeljnog uzroka (npr. pyoderma, Malassezia dermatitis). Primarna seboreja zbog defekta keratinizacije može biti tretirana sa sastojcima kao što su katran, salicilna kiselina, sumpor i fitosfingozin. Najblaži proizvod bi trebao biti odabran prvi,a jači, oštriji proizvodi bi se trebali koristiti po potrebi. Ravnoteža između keratolitičkih / keratoplastičnih proizvoda i hidratantnih agensa također bi trebala biti postignuta kako bi se izbjegla suha koža, što samo po sebi može dovesti do svrbeža. Preparati koji isušuju izbor su za masnu seboreju (seborrhea oleosa), dok su preparati koji vlaže kožu prikladni za suhu seboreju (seborrhea sicca).

Općenito

Topikalna terapija postaje sve češća jer su klijenti spremni posvetiti više vremena i energije svojim ljubimcima, a koristi se kako bi se poboljšala učinkovitost oralne terapije, kada antibiotska terapija nije djelotvorna, kada se želi ubrzati riješavanje infekcije, spriječiti stvaranje recidiva te kod prevencije od infekcija.
Bez obzira da li je medicinski šampon ili namijenjen samo za čišćenje, veterinarski proizvod osmišljen je s odgovarajućim pH za pse i mačke, stoga treba izbjegavati šampone za ljudsku upotrebu. Čak su i šamponi za bebe preagresivni za kožu pasa i mačaka. Ponekad je potrebno kombinirati preparate kako bi se postigao željeni učinak.
Pse sa pruritusom dobro je prati u hladnoj do mlakoj vodi kako bi se spriječilo pogoršanje svrbeža. Kontaktno vrijeme je također bitno u postizanju željenog učinka, a to je u većini slučajeva 10-15 minuta. Iako je zabilježen uspjeh liječenja kupkama jednom do dva puta tjedno, kod nekih slučajeva poput pasa s multirezistentnom pyodermom potrebne su svakodnevne kupke. Najbitnije je odabrati adekvatni proizvod te pratiti stanje kože (npr. masna koža može odjednom postati normalna ili suha što zahtjeva dodatnu hidrataciju ili promjenu preparata).

Troškovi medicinskih šampona ovise o proizvodu, veličini psa i učestalosti korištenja.